Sve je pocelo s dopisivanjem preko interneta. U to vrijeme nisam imala nikoga niti sam to zeljela. Izasli smo tog 19. juna, a ni slutila nisam da ce taj dan da mi se promijeni iz korijena. Dogovorili smo se da se nadjemo na Ilidzi u 11h. S obzirom da nam je to bio prvi sastanak odlucila sam da ne kasnim. Spremila sam se ranije i krenula. Kako sam isla prema mjestu gdje smo se dogovorili nisam razmisljala kako ce biti, niti sam ocekivala da ce nesto biti. Izasla sam s njim samo na kafu iako sam taj dan imala ispit. Kada sam ga vidjela da me ceka obuzela me neka trema i nervoza. Prisla sam mu, a cigaru koju je tek zapalio bacio ju je i pruzio mi ruku da se upoznamo. Stisak ruke i pogled pravo u oci i nakon skoro 8 mjeseci pamtim. Istog trena se probudio neki osjecaj u meni koji ne znam objasniti ni dan danas. Kada smo sjeli u kafic iz torbice mi je izvadio Raffaello i dao mi. Kaze kupio ga samo za mene, a ja "glupaca" kazem da ne jedem slatko (jer sam u to vrijeme trenirala). Pogledao me je blijedo i usutio. Et bolje da sam tad sutila. Popili smo kafu, ispricali se ko da se znamo godinama. Bilo mi je fino u njegovom drustvu. Kada je bilo vrijeme da krenem bilo mi je zao. Otpratio me je do tramvajske, on se vratio na posao, a ja otisla na fakultet......
Ako zelite da vam pisem dalje napisite u komentaru ❤️❤️❤️❤️❤️❤️
Primjedbe
Objavi komentar